Punjena vješalica omotana pancetom
Punjena vješalica jedno je od rijetkih jela zbog kojeg mi od same pomisli cure sline i vjerovali ili ne, dok pišem ovo mogu osjetiti taj prefini okus u ustima, čak sam se obrađujući fotografije nekoliko puta zatekla kako mljackam 
E sad, nazivu ovog jela vjerovatno će se mnogi začuditi, kao što sam se čudila i sama kada sam ga prvi put čula pa da odmah u početku razjasnimo tu nepoznanicu: punjena vješalica poznato je jelo srpske nacionalne kuhinje i pronaći ćete ga na menijima većine njihovih restorana, a u biti je komad mesa punjen sirom (trebao bi to biti kačkavalj), omotan suhom slaninom i pečen na roštilju a pokoja žličica domaćeg kajmaka u podlozi pečenog jela samo će upotpuniti dojam. Zašto se jelo zove baš Vješalica, nitko mi nije znao reći, pa mi je jedini logični zaključak taj, da je to zato što se za ovo pečenje uzima komad svinjskog karea bez kosti (dakle, onaj dio karea iliti krmenadle koji ‘visi kao vješalica sa kosti’ ?!) Iako sezona roštiljanja kod nas još službeno nije započela (a mogla bi doista uskoro), na pripremu ovakvog ručka ponukao me nedavni službeni put u Beograd na kojem sam vješalicu probala prvi put u životu i bilo je fantastično. Ne znam, mene doista ne oduševljava lako hrana u restoranima, dapače, prije bih rekla da ostanem pomalo razočarana kad shvatim da je to što mi se nudi, nešto što bih sama puno bolje napravila i da je to što bi trebalo biti s “vauuuuu” efektom ustvari nešto što sam već i sama radila u svojoj kuhinji. Na prvi pogled slično je bilo i s ovom vješalicom. Dakle, komad mesa punjen sirom, omotan pancetom, pržen…pa to je nešto što sam radila sto puta na sto različitih načina, sa sto različitih punjenja. NO! Nešto je tu ipak bilo drugačije što me osvojilo: jednostavnost okusa sa samo malo pravih namirnica pripremljeno na pravi način. Ova moja punjena vješalica urnebesno je fina no, nije baš ona prava jer, kao prvo nisam imala kačkavalj (a bez njega vjerujte to jednostavno nije to), kao drugo nisam imala dovoljno veliki komad mesa koji bih izrezala poprečno a ne na obične šnicle i kao treće, nisam imala pravi roštilj već običnu teflonsku tavu. Ali zato, ako ste imalo ljubitelj mesa i konkretne hrane, ako volite da vas zalogaj na tanjuru mami i očiglednom sočnošću i izgledom, ako se ne libite nakon ovakovog ručka popiti čašu dobrog vina (jer, trebat će vam, vjerujte) – onda ste na pravoj adresi, probajte napraviti svoju vješalicu i više nikad neće pomisliti da je kare suhi komad mesa i shvatit ćete koliko je malo čovjeku potrebno da bude istinski sretan i zadovoljan 
E sad, nazivu ovog jela vjerovatno će se mnogi začuditi, kao što sam se čudila i sama kada sam ga prvi put čula pa da odmah u početku razjasnimo tu nepoznanicu: punjena vješalica poznato je jelo srpske nacionalne kuhinje i pronaći ćete ga na menijima većine njihovih restorana, a u biti je komad mesa punjen sirom (trebao bi to biti kačkavalj), omotan suhom slaninom i pečen na roštilju a pokoja žličica domaćeg kajmaka u podlozi pečenog jela samo će upotpuniti dojam. Zašto se jelo zove baš Vješalica, nitko mi nije znao reći, pa mi je jedini logični zaključak taj, da je to zato što se za ovo pečenje uzima komad svinjskog karea bez kosti (dakle, onaj dio karea iliti krmenadle koji ‘visi kao vješalica sa kosti’ ?!) Iako sezona roštiljanja kod nas još službeno nije započela (a mogla bi doista uskoro), na pripremu ovakvog ručka ponukao me nedavni službeni put u Beograd na kojem sam vješalicu probala prvi put u životu i bilo je fantastično. Ne znam, mene doista ne oduševljava lako hrana u restoranima, dapače, prije bih rekla da ostanem pomalo razočarana kad shvatim da je to što mi se nudi, nešto što bih sama puno bolje napravila i da je to što bi trebalo biti s “vauuuuu” efektom ustvari nešto što sam već i sama radila u svojoj kuhinji. Na prvi pogled slično je bilo i s ovom vješalicom. Dakle, komad mesa punjen sirom, omotan pancetom, pržen…pa to je nešto što sam radila sto puta na sto različitih načina, sa sto različitih punjenja. NO! Nešto je tu ipak bilo drugačije što me osvojilo: jednostavnost okusa sa samo malo pravih namirnica pripremljeno na pravi način. Ova moja punjena vješalica urnebesno je fina no, nije baš ona prava jer, kao prvo nisam imala kačkavalj (a bez njega vjerujte to jednostavno nije to), kao drugo nisam imala dovoljno veliki komad mesa koji bih izrezala poprečno a ne na obične šnicle i kao treće, nisam imala pravi roštilj već običnu teflonsku tavu. Ali zato, ako ste imalo ljubitelj mesa i konkretne hrane, ako volite da vas zalogaj na tanjuru mami i očiglednom sočnošću i izgledom, ako se ne libite nakon ovakovog ručka popiti čašu dobrog vina (jer, trebat će vam, vjerujte) – onda ste na pravoj adresi, probajte napraviti svoju vješalicu i više nikad neće pomisliti da je kare suhi komad mesa i shvatit ćete koliko je malo čovjeku potrebno da bude istinski sretan i zadovoljan Punjena vješalica
Potrebno:
- 1 kg svinjskog karea bez kosti
- 15 dag tanko rezane pancete
- 15 dag sir goude (ili bilo kojeg drugog za koji ste sigurni da se fino topi, kačkavalj svakako, ako ga uzmognete nabaviti
) - 15 dag kajmaka
- Za prilog: šampinjoni, pommesfrittes
Priprema:
- Meso narezati na odreske srednje debljine, (1-1,5 cm), dobro ih istući batom za meso da budu što tanji i veći (ovo je bitno, jer ako su debeli, neće se lijepo ispeći iznutra pošto se ne peku dugo).
- Na svaki odrezak staviti malo sira, preklopiti, omotati šnitama pancete pa pržiti na malo ulja na vrućoj tavi ili na roštilju s obje strane dok ne porumene i dok panceta ne postane krckava i smeđa. Na ostatku ulja možete popržiti šampinjone za prilog.
- U vatrostalnu posudu (ili onu u kojoj ćete jelo poslužiti) uliti rastopljeni kajmak, pa po tome rasporediti pečeno meso i gljive pa do posluživanja držati na toplom.
- Poslužiti uz pomes frtittes i zelenu salatu. Domaće lepinje bi tkođer pasale uz ovo jelo.
Dobar tek!
Recept u slikama
Comments
Post a Comment